У Вијећници Банског двора 22. марта 2016. године (уторак) у 19,00 часова биће промовисана књига „Друга Јудина издаја“ аутора Емила Влајкија
Учествују: Лука Кецман, Ненад Новаковић, Слободан Наградић, Саша Бижић
и аутор.
„Bio je to pravi košmar. Nalazio sam se u nekoj širokoj ulici obojenoj u žuto. U rukama sam držao snopove novčanica. Oko mene su se tiskali ljudi. Neki su mi se unosili u lice prepuni mržnje. „Čifute, izdao si Ga, vikali su.“ Drugi su nosili ogromne panoe sa Njegovim likom na kojima je pisalo: „Osvetit ćemo Te. Uvijek ćeš biti s nama. Tvoja Srpska je samostalna!“ Na nekim panoima bio je predstavljen kako na leđima nosi križ prema Golgoti. Naslikano je i Njegovo pribijanje na Križ sa trnovom krunom na glavi.
Odnekud su se pojavili prvi predsjednik Srpske i njegov vojni komandant, dok je rulja ushićeno aklamirala. Nebo se zatamnilo, a jedan se oblak pretvorio u ruskog Predsjednika. Govorio je grupici osoba koje sam prepoznao kao zastupnike Slobodnog Svijeta, SS-a. Čuo sam ga kako kaže: „Dalje šape od Srpske“.
Ljudi su me nanovo gurali, kidali mi odjeću i pljuvali po meni i mojim parama. Pao sam na zemlju, dok me je svjetina gazila. Ali nisam osjećao nikakvu bol. Puzeći po zemlji u nastojanju da izbjegnem udarce, čuo sam sebe kako isprekidanim glasom govorim: „Morao sam Ga izdati radi Vas.““
Kada je u pitanju opšti utisak o rukopisu, mišljenja sam da je odabrana vrlo interesantna tema, tema žrtvovanja, ali i trgovine sa sotonom, ili đavolom. Kako je u središtu radnje politika, to mu nekako dođe normalno. Zato je ovaj iskorak vrlo hrabar i potaknut najplemenitijim osećanjima, kako za RS tako i za srpski narod, ali i ostale narode koji se očigledno vrte u krug.
Luka Kecman, profesor
U „Drugoj Judinoj izdaji“, neobičnoj kreaciji, na pola puta između književnosti i žurna- lizma, poklonici kratkih romana otkriće (dnevno) političku dimenziju do koje savre- mena literatura rijetko doseže, a pasionirani čitaoci dugih novinskih analiza spoznaće naličje društvene (nad)realnosti RS koje se ne pominje u današnjoj štampi. Ijedni i drugi će biti na dobitku, jer Emil Vlajki piše tako da riječima bude tijesno, a mislima široko, dok zajedno sa sarkastičnom „pticom rugalicom“ kruže iznad biblijskih metafora i aluzija na prepoznatljive figure ovdašnje javne scene.
Šaša Bižić, novinar
U pripovjedanju svog viđenja događanja u kojima je bio uključen u poslednjih desetak godina, Emil često koristi tehniku ’kontrapozicije’, u smislu da ‘Nije ono što jeste, već ono što nije’. To mu omogućava da na vrlo intrigantan način opiše ‘Veliku igru’ u i oko Republike Srpske. Ovaj entitet je dio BiH, proizvod ‘međunarodne zajednice’ i više liči na fikciju nego na realnost. Vlajki nastoji da svojom političkom knjigom dizajniranoj u formi romana, a obraćajući se publici koja je željna ozbiljnih promišljanja, pripovjeda o događanjima koja su prošla i o mogućoj budućnosti.
Daniel A. Romano, profesor
Baš kako to Vlajki uvijek radi – gusto štivo o kojem dok čitate morate razmišljati, a kad završite onda se morate na neke dijelove i vraćati. Ovdje imate i elemente vrlo ozbiljne političke analitike, djelimično i insajdersku priču čovjeka koji je bio dio vlasti. Neobična priča o nama i vremenu u kojem živimo, ali i univerzalne poruke za sva vremena i sve ljude
Brane Božić, novinar
Nije vijest da je Emil Vlajki napisao knjigu! Nije novo da on uporno, uz mnoštvo argumenata konzistentno zastupa svoj stav o međunarodnoj zajednici i njenoj namjeri da se Srbi satanizuju, obesprave, pa čak i unište.
Nova je namjera, da univerzalnom biblijskom pričom, u ovom slučaju o Judi i izdaji, svom istrajnom djelovanju u zadnjoj deceniji u Srpskoj, daje duhovnu širinu. Ona bi, mogla da prevazilazi našu svakodnevnu suženost ličnim komoditetom, stranačkim, političkim, pa i ideološkim opredjeljenjima.
Njegov sarkazam, ironija i crnohumorno opisivanje dnevno-aktuelnih događaja predstavlja, kako je u knjizi i naglašeno, “jedino oružje slobode”, jer je u našem medijskom prostoru, zbog njegove neodoljive potrebe da izarazi neslaganje, često sječen i predstavljan kao nečiji, “predsjednikov čovjek”!
Marin Marinković, novinar
Knjiga, koju kad budete čitali, sigurno će vas na nekim mestima naterati na glasan smeh a opet sa druge strane ćete se ozbiljno zamisliti. Od ironične bezazlenosti do satirične jetkosti a istovremeno knjiga koja daje prikaz (kroz opštepoznate likove) udruženog delovanja birokratske vlasti, njenog („suvog“) političkog vrha i njenih ulizica, gde se iskrivljuje zakon, izopačavaju odnosi i zloupotrebljuje položaj.
Aleksandra Jovanović, urednica izdavačke kuće Nidda Verlag GmbH
